Prijateljica-neprijateljica ?

Pozdrav svima, najprije se želim ispričati svima jer kasnim sa postom, međutim imala sam zdravstvene probleme i hitno sam morala otići za ZG, ali sada je sve u redu tako da me možete očekivati svaki drugi dan, a kao drugo želim svima zahvaliti na komentarima na prethodni post gdje ste podržali moju ideju :D

Danas sam s Vama odlučila podijeliti pitanje koje me muči već duže vrijeme: Što kada Vam „najbolja prijateljica“ postane “ neprijateljica“? Da li ste ikada imali takvu situaciju? Jednostavno kroz neko vrijeme osoba na koju računate  postaje osoba od koje se želite ograditi iz bilo kojeg razloga?

Kroz život nas nauče i ljudi i situacije da je pravih prijatelja malo, ako mene pitate ako postoji i jedan pravi najpraviji sretan ste čovjek. Ja sam od malenih nogu težila naći svoju bolju polovicu u smislu famozne BFF i tako su tu ulogu igrale mnoge moje prijateljice i poznanice ali kad je zagustilo ili kad je jednostavno puhnulo jugo mnoge ispit nisu položile i većina je ostala tu negdje, u skupini ljudi koje simpatiziram ali nije to bilo to.

Međutim s godinama čovjek (žena) nauči da BFF nije netko s kim ideš na wc svakih 5 min (ok, naravno ovisi od situacije), trčiš po šarenim livadama dok oko Vas trče jednorozi i sve ono što su nas rozi filmovi sa Nove tv uvjeravali da je cijeli naš predpubertet, pubertet a i postpubertet. I tako čovjek jednostavno nauči tko je a tko nije pravi, tvoj netko i najbolji prijatelj.

Ali svejedno opet, život je put pun iznenađenja i kad misliš da si dovoljno star da prepoznaš neke stvari na vrijeme nađeš se na kavi s 7 tvojih najdražih kolegica s faksa ogovarajući osmu, koja već drugi dan uočava da je izbačena iz ekipice jer eto živjele smo slijepe i gluhe zadnje 3 godine i odjednom smo se sve prosvijetlile i skužile da nas svaku ali baš svaku svakodnevno maltretira.

Iskreno, da gušila me, prvenstveno svakodnevno s dotičnom provodim podosta vremena na faksu, tako da poruka sadržaja „Hej, hej kako si?“ koju bi primila 2 min nakon odlaska sa faksa je nakon nekog vremena postala prava mala tortura, samim time što ako nije dobila odgovor poslala bi ih na sva moguća sredstva komuniciranja koja su nam trenutačno dostupna, ako bi primila odgovor onda je obavezno išla seansa pitanja tipa što ćeš raditi sada a što za 5 minuta i tako je to iz jedne sitne male gluposti koja mi je išla na živce, na jednoj kavi nastao je svjetski problem broj jedan za naše malo dobroćudno i terorizirano društvance; a pri tome smo našle još 250 čudnih situacija i izjava iz najdublje memorije koje bi dotičnu mogle povezati s mogućim postojanjem zloće u sebi…

I u tom trenutku nestalo je zadnjih 16 godina našeg razvoja i postale smo one male curice od 7 godina koje su glasale da li ćemo ili nećemo našu prijateljicu-neprijateljicu zvati u kino, na večeru i bla bla bla… Iskreno bila sam u šoku, doživi čovjek svašta ali ovakvu regresiju na prvi osnovne gdje upire prstom i viče i smišlja da li će pozvati na rođendan ili neće, barem ja doživljavam rijetko. I tu sam krenula biti osoba između dvije strane, svjesna toga da će me to skupo koštati, jer ne možeš biti pošten i j*** … Jer da, istina počela me živcirati ali opet sam mislila možda mi pretjerujemo jer eto ko prst i nokat smo zadnje 3 godine, a opet bilo me nekako strah da sljedeći tjedan ne budem ja na repertoaru (iako je bila prva takva situacija u našem društvu koje postoji par godina), jer karma uvijek vraća trostruko.

I da ne duljim, da ja koja sam se trudila ne izbaciti je a opet primiriti podivljalu rulju dok se ne vrate na „odraslije stanje uma“, dobila sam najveće udarce od prijateljice-neprijateljice. Sasvim očekivano, kad čovjeku pružite ruku dobijete šamar, kad ste u ovakvoj glupoj i besmislenoj situaciji koja se može riješiti razgovorom i Vi kažete istinu, neće Vas cijeniti i prihvatiti priliku da porade s Vama na problemu nego će se uvrijediti, okrenuti leđa i naći nove prijateljice a vi postajete smrtna neprijateljica. Prijateljica koja je rekla ono što misli, kod većine nije prijateljica, nažalost uvjerila sam se više puta, a ovo je samo najsvježiji primjer. 

Do čitanja,N. 

Nakon mjesec dana novi post :P Rijeka Rijeka ...

Dragi moji, zadnjih mjesec dana nisam imala nikako inspiracije za blog i nove postove. Kad sam se vratila iz Sarajeva dočekalo me neprekidno učenje za veliki kolokvij koji je prošao na kraju odlično a onda mi je trebalo dobrih 10 dana da se vratim u normalu. Nakon kolokvija sam odmah pobjegla doma (ZG) i napravila ombre, slike su ispod pa me zanima Vaše mišljenje? Ja sam iskreno ugodno iznenađena, s obzirom da polako u posljednje vrijeme proviruje sunce imala sam potrebu malo posvijetliti kosu. U Zagrebu sam bila samo na vikend pa se jedva čekam vratiti natrag za Uskrs kada ostajem punih 20 dana :) Iskreno ne mogu dočekati, iako ja jako volim Rijeku i život kakav sam ovdje „izgradila“ ponekad je nostalgija za Zagrebom prevelika. Tako da kad se vratim staviti ću Vam slikice i preporuke za moja omiljena mjesta u gradu, a jedan od sljedećih postova ću posvetiti omiljenim Riječkim adresama.

 Inače sam doista zahvalna na prilici da mogu studirati u drugom gradu, jer smatram da je to puno značilo za moje odrastanje i samostalnost. Kao što znate studiram medicinu u Rijeci, i živim sa cimericom u prekrasnom velikom stanu na jednom Riječkom brežuljku u sobi s najljepšim pogledom na Kvarner i grad, iako sam blizu grada dosta sam daleko da odvojim ta dva pojma „kvart“ i „grad“, što je meni podosta važno. Rijeka za mene savršen grad, ako Vas ne osvaja izgledom osvojiti će Vas ljudima koji su otvoreni iiii …  otvoreni :P Ovo je moja 4. godina ovdje i nikada ama baš nikada se nisam osjećala kao stranac i doživljavam ovaj grad kao svoj drugi dom, ponekada čak i prvi :P Jednostavno sam došla sa osmijehom na licu u taj grad, jer sam ovdje dobila priliku studirati ono što sam toliko silno željela i nikada nisam zažalila, a bilo je svakakvih trenutaka naravno jer život se sastoji od uspona i padova.

Ono što je kod mene veliki plus Rijeke kao putoholičara i hedonista je smještaj, dakle za 10 min ste u Opatiji koja je ma što tko rekao moj broj 1 po ljepoti, osim što je prekrasna puno je prekrasnih restorana i slastičarnica, ime Opatija je moj sinonim za uživanje. Za pola sata i vrlo jeftinu autobusnu kartu možete posjetiti Delnice ili Fužine ali i brojna druga mjesta u Gorskom Kotaru, gdje također možete uživati u prirodi ali i svježem zraku a zimi i u snijegu kojeg će Vam u Rijeci faliti ako ste došli iz kontinentalnih krajeva . A šećer na kraju blizu je Trst, a Trst za mene posebno mjesto. Uvijek se sjećam kad sam bila mala kako bi mama i tata odlazili u Trst i vračali se s puno finih slatkiša i grickalica i Barbie lutkama kakve još nisu bile u Zagrebu. Jednostavno odlazak u Trst je za mene nakon Božića i Uskrsa najveći „blagdan“ , jednostavno obožavam taj grad. Svaki put radim doduše isto, dođem pa prva kavica, šetnjica, pizza/tjestenina i shopping. I kad se vratim u Rijeku srce mi bude uvijek veliko ko kuća, jer Trst je grad sa dušom. Ali kako ću zasigurno uskoro otići do Trsta napisati ću post i tome pa da sada ne duljim …

Sve u svemu, suma sumarum, volim Rijeku i ako Vas ikada put donese ovdje dođite s osmijehom i uživajte :*